Bosanski Šamac, 1919. - Zagreb,1948.
Osnovnu školu polazio je u Bosanskom Šamcu, Orašju i Subotici, gdje se nakon završenih sedam razreda gimnazije zaposlio kao činovnik u općinskoj upravi.
U lipnju 1941. došao je na poziv svog rođaka Vjekoslava Luburića u Zagreb i zaposlio se u Uredu III Ustaške nadzorne službe. Dobio je čin ustaškog natporučnika te u listopadu 1941. postao zapovjednik radne službe u logoru III Ciglana Jasenovac. Kraće vrijeme, od proljeća 1942. službuje u logoru za Židove u Đakovu, ali se u jesen iste godine vratio u svojstvu zamjenika zapovjednika logora Jasenovac.
Pod njegovim zapovjedništvom ustaške jedinice provodile su akcije «čišćenja» srpskih sela i počinile masovne i pojedinačne likvidacije zatočenika.
U prosincu 1942. zatočen je u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu, ali je na traženje Luburića pušten. Početkom 1943. otišao je u Hercegovinu kao pripadnik Domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje je ostao do travnja iste godine kada se vratio u Zagreb.
Iako je od rujna 1944. bio zapovjednik logora Lepoglava, tijekom 1944. i 1945., povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški, gdje je vršio smaknuća zatočenika.
Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika Ljubo Miloš osobno je počinio brojne likvidacije zatočenika u ustaškim logorima Jasenovac i Lepoglava.
Nakon sloma NDH pobjegao je u Austriju i Italiju, gdje je održavao veze s ustaškom emigracijom.
U ljeto 1947. ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranja ustaških oružanih grupa (križara) radi otpora komunističkoj vlasti. U srpnju iste godine uhvaćen je i osuđen na smrtnu kaznu vješanjem.