Zagreb, 1910. - Rio Cuarto, Argentina, 1962.
Sin vojskovođe Slavka Kvaternika i Olge rođ. Frank, kćerke
Josipa Franka, vođe Čiste stranke prava. Nakon završene gimnazije počeo je studirati pravo koje nikada nije završio.
Baveći se politikom postao je blizak Hrvatskoj stranci prava. Često je odlazio u inozemstvo, gdje se upoznao s Antom Pavelićem i ostalim članovima emigrantskog vodstva ustaške organizacije.
Emigrirao je 1933., nakon neuspjelog atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu. Postao je jedan od glavnih Pavelićevih suradnika. Djelujući pod lažnim imenima (Eugen Rakovečki, Egon Kramer) radio je na ponovnoj organizaciji atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića. Bio je zapovjednik i vođa skupine atentatora, sve do njihovog dolaska u Marseilles (Francuska), kada se povukao i preko Švicarske vratio u Italiju.
Zbog toga je dvije godine proveo u zatvoru, ali su ga talijanske vlasti odbile izručiti Francuskoj.
Po izlasku iz zatvora u proljeće 1936. talijanske ga vlasti pridružuju ostalim ustašama u internaciji na otoku Lipari. Početkom 1937. postao je zapovjednik ustaškog logora na tom otoku do njegova raspuštanja početkom travnja iste godine.
U Hrvatsku se vratio tri dana nakon proglašenja NDH i postao povjerenik, a 18. travnja 1941. ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH te 4. svibnja 1941. državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Nalazio se na čelu Ustaške nadzorne službe od njenog osnutka 16. kolovoza 1941., a bio je i član Poglavnikove tjelesne bojne.
U njegovoj je nadležnosti bio rad svih ustaških logora u NDH i provođenje represivnih i genocidnih mjera ustaške vlasti.
Zbog neslaganja s Pavelićem, sredinom rujna 1942. bio je razriješen svih dužnosti. Godine 1943. otišao je živjeti u Slovačku, a zatim u Austriju i Italiju, odakle je 1947. emigrirao u Argentinu. Pisao je i objavljivao u emigrantskim krugovima.
Smrtno je stradao 1962. u prometnoj nesreći.