Uvjete života u koncentracijskom logoru Jasenovac obilježavali su loša ishrana, loši uvjeti stanovanja, iscrpljujući prisilan rad, razne bolesti koje su vladale u logoru, te nehumano postupanje logorskih čuvara prema zatočenicima.
Zatočenici logora Krapje, Bročice i logora III Ciglane bilu su smješteni u drvene barake koje su često prokišnjavale.
„Naših šest baraka bilo je razmješteno u dva reda, tri po tri, jedna nasuprot druge, tj. sa ulazima u sredini (…). U sredini, uzduž cijele barake, bila su dva reda 'boksova' u dva kata. Četiri reda drvenih ležaja koja su se tako dobivala bila su razdjeljena na 'boksove' (kutije). Svaki boks imao je po sve četiri strane niski daščani rub. U svemu bilo je u tom skupu 40 do 48 boksova, po 10 ili 12 u svakom redu, donjem i gornjem, lijevom i desnom. K ležajima se je prilazilo sa strane, od zida baraka.“
Ante Ciliga, Jasenovac: ljudi pred licem smrti. Uspomene iz logora, Naklada Pavičić, Zagreb, str. 80.
"Barake su redovno bile zauzete najmanje s dvostrukim, često i s trostrukim mogućim kapacitetom. U jasenovačkom logoru bilo je sve moguće. Bio je to logor nemogućih mogućnosti. "
Milko Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943, Naklada Pavičić, Zagreb, 2011. (pretisak izdanja iz 1946. Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb), str. 88-90.
Nedostatak sanitarnih uvjeta i pitke vode bio je preduvjet mnogim epidemijama u logoru, kao što su epidemije pjegastog i trbušnog tifusa, dizenterije itd. od kojih su zatočenici uslijed nedovoljne zdravstvene skrbi umirali.
„Nisam se mogao suzdržati da ne idem piti vodu na česmu, mada su me stariji zatočenici odvraćali uporno jer da je voda nezdrava, zagađena te izazivlje proljeve, dizenteriju, tifus i: smrt…“
Ante Ciliga, Jasenovac: ljudi pred licem smrti. Uspomene iz logora, Naklada Pavičić, Zagreb, str. 33.
Tema koja se neprestano pojavljuje u gotovo svim svjedočanstvima bivših zatočenika je glad. Iscrpljivanje prisilnim radom uz nedovoljnu količinu hrane bila je jedna od metoda mučenja i ubijanja zatočenika u jasenovačkim logorima. Takav način uništavanja čovjeka primjenjivan je u svim logorima nacističke Njemačke i okupirane Europe, a hrana koju su zatočenici u logoru dobivali nije bila kalorijski dostatna za fizički rad koji je trajao po 12 sati.
„Jasenovački „meni“ u podne sastojao se iz potpuno vodene slane čorbe s nekoliko oguljina krumpira, a uveče također, čorba od repe, ili ponekad sa 5-6 zrna graha. Količina kruha trebala bi iznositi dnevno 65 grama. Kruh se uopće nije dobivao po 3-4 dana u tjednu. Prema tome, kalorična vrijednost cijele prehrane nije iznosila više od 500 kalorija dnevno, što znači manjak od 2000-2500 kalorija za svakog zatočenika.“
Nikola Nikolić, Jasenovački logor smrti, Sarajevo: NIŠP Oslobođenje, 1975, str. 55.