Politika koju je ustaška vlast provodila po uzoru na nacističku Njemačku rezultirala je donošenjem rasnih zakona. Oni su prvenstveno bili usmjereni protiv Židova na području Nezavisne Države Hrvatske, legalizirajući progone i masovna ubojstva. Osim rasnih zakona, u prvim mjesecima postojanja NDH donesen je niz drugih zakona i odredbi čiji je cilj bila segregacija Židova:
- ZAKONSKA ODREDBA O RASNOJ PRIPADNOSTI, 30.4.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O ZAŠTITI ARIJSKE KRVI I ČASTI, 30.4.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O ISTICANJU ŽIDOVSKE ZVIJEZDE, 28.5.1941.
- NAREDBA O ZAPOSLENJU ŽENSKIH OSOBA U NEARIJSKIM KUĆANSTVIMA, 6.5.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O OZNAČAVANJU ŽIDOVSKE IMOVINE, 4.6.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O OBVEZNOJ PRIJAVI ŽIDOVA I ŽIDOVSKIH PODUZEĆA, 4.6.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O PROMJENI ŽIDOVSKIH PREZIMENA, 4.6.1941.
- ZAKONSKA ODREDBA O ZAŠTITI NARODNE I ARIJEVSKE KULTURE HRVATSKOG NARODA, 4.6.1941.
Prve skupine Židova dovedene su u jasenovački logor Krapje 23. kolovoza 1941. Bili su to preživjeli zatočenici iz ustaških logora na Pagu i u Gospiću. Sljedećih mjeseci u KL Jasenovac stižu transporti Židova iz gotovo svih krajeva NDH (Sarajevo, Tuzla, Zagreb...). Sve do kraja 1941. bili su najbrojniji zatočenici.
Najveća skupina židovskih žena i djece (njih između 2.400 i 3.200) dovedena je u logor III Ciglana Jasenovac nakon likvidacije logora Đakovo, početkom ljeta 1942.
Židovske općine nastojale su pružiti materijalnu (odjeća, hrana...) i drugu pomoć (molbe za otpust iz logora i sl.) svojim članovima - zatočenicima ustaških logora, ali je njihov uspjeh u tome bio privremen i djelomičan.
Zima 1941./1942. označila je početak formiranja prvih radnih skupina u logoru III Ciglana Jasenovac. U nekima od njih bilo je Židova zatočenika, jer su mnogi među njima imali tražena zanimanja (liječnici, obrtnici, umjetnici...). Židovi su bili u radnoj skupini zatočenika u unutarnjoj upravi logora, skladištima, kuhinji, bolnici itd. Od ukupno 22 logoraša raspoređena na rad u unutarnju (zatočeničku) upravu logora, u cjelokupnom razdoblju njegova trajanja, šestorica su bili Židovi.
U logoru IV Kožara (osnovanom u siječnju 1942. u mjestu Jasenovac) bilo je najviše Židova, vrsnih majstora u preradi i obradi kože. Prema različitim procjenama u jasenovačkim logorima stradalo je oko 11.000 do 18.000 Židova. Najviše njih (gotovo 90%) ubijeno je u masovnim likvidacijama tijekom 1941. i 1942.
Manji dio židovskih zatočenika bio je pušten na slobodu ili pomilovan. Većina preživjelih spasila se bijegom (ukupno 95) ili u razmjenama (nekoliko desetaka).