22.04.2024.
21. travnja 2024. u Spomen području Jasenovac, prigodnom ceremonijom i programom kod spomenika Cvijet, obilježena je 79. godišnjica proboja zatočenika iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, dan sjećanja na žrtve i preživjele zatočenike logora.
Prilikom obilježavanja dana sjećanja, cvjetove ruža kod spomenika Cvijet položili su: preživjeli zatočenici logora, gđa. Nevenka Končar i g. Mile Vukmirović, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i Predstojnik Ureda predsjednika RH g. Orsat Miljenić, predsjednik Hrvatskog sabora g. Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske g. Andrej Plenković, predsjednik Srpskog narodnog vijeća g. Milorad Pupovac, zastupnik u Hrvatskom saboru g. Veljko Kajtazi i članovi Saveza Roma u RH „Kali Sara“, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista g. Franjo Habulin, ministri u Vladi Republike Hrvatske, zastupnici u Hrvatskom saboru, izaslanstvo Sisačko-moslavačke županije i Općine Jasenovac, izaslanstva stranih veleposlanstava akreditiranih u Republici Hrvatskoj, izaslanstva političkih stranaka, državnih i javnih institucija i ustanova, brojna izaslanstva lokalnih županijskih i gradskih organizacija Saveza antifašističkih boraca i antifašista, predstavnici Vijeća srpske nacionalne manjine te članovi obitelji žrtava i preživjelih zatočenika.
Predstavnici židovskih općina iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije su položili kamenčiće i cvijeće te su održali molitvu u znak sjećanja na žrtve u jutro, prije početka programa komemoracije.
Komemoracija se održava u znak sjećanja na posljednji dan logora Jasenovac, 22. travanj 1945.
Posljednja grupa zatočenica, njih oko 640, likvidirana je u predvečerje 21. travnja 1945. godine. Kolona je iz pravca ženskog logora upućena prema drvenim barakama za smještaj muških zatočenika. Nakon toga je uslijedila egzekucija žena, te niti jedna zatočenica nije dočekala posljednji dan logora.
Po zadnjem prebrojavanju zatočenika, u logoru su preostala 1073 muška zatočenika. Iz ustaškog zapovjedništva naređeno je da se muškarci prebace u jednu od zidanih zgrada u sklopu ženskog logora (visoka jednokatnica u kojoj je bila smještena postolarska radionica). Tijekom večeri izdvojeni su i likvidirani svi zatočenici koji su se nalazili na čelu grupa za prisilni rad.
U svom tom metežu, desetak zatočenika predvođenih Antom Bakotićem odvojilo se u malu prostoriju gdje su se dogovorili da krenu u bijeg iz logora. Formirane su desetine od najpovjerljivijih zatočenika koje su imale zadatak provaliti vrata zgrade te svladati stražare.
Kišovitog nedjeljnog jutra 22. travnja 1945., na Bakotićev poklič „Naprijed drugovi“, oko 600 logoraša provalilo je kroz vrata i potrčalo prema istočnom ulazu u logor. Ustaški čuvari logora otvorili su vatru iz osmatračnica i bunkera koji su okruživali logor. Najveći broj zatočenika koji su krenuli u proboj iz logora tada je ubijen. Oni koji su se uspjeli probiti izvan zida koji je okruživao logor, nastojali su se domoći obližnje šume ili su pokušali preplivati Savu te prijeći na desnu obalu rijeke.
Ovaj proboj iz centralnog logora Jasenovac-III Ciglana, preživjelo je 90 zatočenika.
Nekoliko sati nakon proboja iz logora III, započeo je i proboj 167 zatočenika grupe za prisilni rad Kožara (logor IV), koja je bila smještena u samom naselju Jasenovac.
Kada su čuli pucnjeve i eksplozije iz smjera centralnog logora, zatočenici su pretpostavili da je riječ o pokušaju bijega iz logora. Organizirali su se, te su predvečer istog dana također pokušali izvesti bijeg iz ovog dijela logora. Zatočenici su se najvećim dijelom uspjeli probiti izvan ograde logora Kožara, no čitavo naselje Jasenovac bilo je okruženo bunkerima i bodljikavom žicom.
Najveći broj zatočenika je ubijen, a proboj iz logora IV preživjelo je 12 zatočenika.
Logor Jasenovac bio je u funkciji gotovo 4 godine, od kolovoza 1941. do travnja 1945. Za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske, na osnovu zakonskih odredbi proglašenih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te ideologije ustaškog pokreta, tri etničke skupine bile su diskriminirane: Srbi, Židovi i Romi. U sljedećem koraku, pripadnici ovih skupina deportirani su u logore. Često se radilo o čitavim obiteljima: muškarcima, ženama i djeci. Osim pripadnika ovih naroda, u logore su deportirani pripadnici ostalih etničkih skupina koji se nisu slagali s rasnom politikom ustaškog režima: Hrvati, bosansko-hercegovački muslimani, Slovenci, pripadnici i simpatizeri partizanskog pokreta.
Masovni zločini ustaša u logoru Jasenovac doveli su do genocida nad Srbima i Romima, Holokausta nad Židovima te masovnih zločina protiv čovječnosti protiv pripadnika ostalih etničkih skupina čiji su pripadnici izgubili život u logoru.