VJEKOSLAV MAKS LUBURIĆ

VJEKOLAV MAKS LUBURIĆ (Ljubuški, 1914.- Carcagente, Španjolska, 1969.) - zapovjednik Ureda III UNS-a

Nakon završenih pet razreda gimnazije zaposlio se u bolesničkoj blagajni Javne burze. Godine 1931. zbog pronevjere novca osuđen je na pet mjeseci zatvora. Nakon odslužene kazne emigrirao je u Mađarsku, gdje postaje logorski ekonom u ustaškom vojnom logoru u Janka Puszti.

Početkom travnja 1941. ilegalno je ušao u Kraljevinu Jugoslaviju te se sredinom travnja priključio novouspostavljenoj vlasti NDH. Radio je u gospodarskom uredu vojnog zapovjedništva Glavnog ustaškog stana, a nakon pogibije Mije Babića imenovan je za zapovjednika Ureda III Ustaške obrane, tj. zapovjednikom svih ustaških logora u NDH.

Idejni je začetnik i tvorac KCL Jasenovac, u koji je često dolazio, nadzirao rad i osobno ubijao zatočenike.

Po nalogu Pavelića početkom 1942. otišao je u Hercegovinu.

Nijemci su se žalili da u Hercegovini ometa aktivnosti njihovih jedinica te su od Pavelića tražili njegovo izručenje. Luburić je stoga u ljeto 1943., na vlastiti zahtjev, upućen u internaciju u Šumce pokraj Lepoglave, gdje boravi pod lažnim imenom Matija Ban.

U javnosti se ponovno pojavljuje potkraj kolovoza 1944. kada sudjeluje u zaustavljanju puča Vokić-Lorković i radi na organizaciji obrane Sarajeva.

Prilikom reorganizacije Oružanih snaga NDH koja je započela u jesen 1944. dobio je čin generala Hrvatskih oružanih snaga. Samo dan prije ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, 7. svibnja 1945., postavljen je za zapovjednika oružanih snaga NDH te je rukovodio njihovim povlačenjem prema austrijskoj granici.

Nije se predao saveznicima, već se vratio u Hrvatsku te s grupama križara (ustaških terorista) djeluje po Bilogori i Slavoniji sve do studenog 1945., kada se povukao u Mađarsku odakle je pod imenom Maximilian Soldo otišao u Španjolsku. U borbi za prevlast razišao se s Pavelićem 1955. i isključen je iz ustaškog pokreta.

S istomišljenicima je osnovao tiskaru u kojoj je tiskao promidžbene pamflete i objavljivao svoje govore.

U tiskari se 1967. zaposlio Ivan Stanić, koji će dvije godine kasnije po nalogu Uprave državne bezbjednosti (UDB-e) SFRJ izvršiti ubojstvo Vjekoslava Maksa Luburića.