DONJA GRADINA

Prvu masovnu likvidaciju zatočenika u Donjoj Gradini, na desnoj obali rijeke Save, obavio je u siječnju 1942., Stanko-Staniša Vasilj, ustaški natporučnik 1. bojne Ustaškog obrambenog sdruga u Jasenovcu. Pošto zbog jake zime nije bilo moguće iskopati grobnice, ustaše su mještane obližnjeg Jablanac prevezli skelom u Donju Gradinu i pobili ih, zapalivši ih u kućama prognanih Gradinjana.

Ovaj prostrani plavni i močvarni teren bio je nepristupačan i udaljen od kumunikacija, osiguran sustavom bunkera.

Stalnu sponu između Donje Gradine i logora III Ciglana u Jasenovcu činila je skela kojom su zatočenici prevoženi na Gradinu.

Od početka 1942. pa do posljednjeg dana postojanja logora III Ciglana, masovne likvidacije zatočenika događale su se u Donjoj Gradini.

Na devet grobnih polja nalazi se 105 masovnih grobnica ukupne površine od 10.130 m².

Naknadno su pronađene još 22 masovne grobnice kojih površina nije još utvrđena.

Na ušću Une u Savu nalazi se «Topola uzdaha» ili «Topola fra Sotone» kako su je nazivali zatočenici, prirodni spomenik koji svojim postojanjem svjedoči o stravičnim ustaškim zločinima.

Pod topolom i na njenom stablu počinjena su vješanja tijekom kojih su žrtve mučene na najsvirepiji način. U mučenjima prilikom vješanja isticao se ustaški bojnik Miroslav Filipović Majstorović, nazivan od zatočenika «fra Sotona».

Posve istrulilo iznutra stablo se srušilo 1978. Tada je izvršena zaštita i konzervacija stabla i na njoj sačuvanih metalnih klinova te je topola postavljena na metalne nosače u vodoravnom položaju.

Zakonom o izgradnji i finansiranju Spomen-područja Donja Gradina (Službeni list SR BiH, broj 13/75) Donja Gradina proglašena je spomen-područjem te se pristupilo njenom uređenju i opremanju.

Društvenim dogovorom o osnivanju, održavanju, korištenju, izgradnji i upravljanju Spomen područjem Jasenovac, 1983., Donja Gradina uključena je u jedinstveno Spomen područje Jasenovac.

Veliki broj masovnih grobnica, stravičnih dokaza ustaškog genocida, u grupama ili pojedinačno prostire se u širokom posavskom ambijentu. Gotovo 11 kilometara staza vode posjetitelja kroz najveće stratište jasenovačkog logora, čijih je devet grobnih polja označeno tablama koje sadrže podatke o veličini grobnog polja, broju masovnih grobnica i njihovoj površini. Poetski i prozni tekstovi upotpunjuju cjelokupni dojam.

Ravničarske šume, livade i proplanci i pojedinačna stabla stvorili su izuzetnu atmosferu potpunog mira koja omogućava posjetiteljima da upravo u kontrastu idilične prirode i stravičnog zločina koji su ustaše tu počinile, dožive svu njegovu težinu.

Do 1991. jedinstveno Spomen područje Jasenovac, raspadom SFRJ podijeljeno je geografski i administrativno na dvije samostalne institucije: Spomen područje Jasenovac u Republici Hrvatskoj i Spomen-područje Donja Gradina u Bosni i Hercegovini.