HRVATI U KL JASENOVAC

Znatan broj Hrvata stradao je u ustaškim logorima. Među njma je bilo najviše onih koji su stradali kao zatočenici jasenovačkih logora smrti, posebice logora III Ciglana u Jasenovcu i logora Stara Gradiška.

Među prvim zatočenicima u logoru bili su Hrvati komunisti i antifašisti, koje su ustaše zatekli u zatvorima nakon preuzimanja vlasti.

Zatočenici koji su dovođeni u logor III Ciglana uglavnom su raspoređeni u radne skupine zajedno s ostalim zatočenicima.

U logoru Stara Gradiška, koji je prvobitno bio zamišljen kao ustaški logor za preodgoj političkih zatočenika Hrvata, u proljeće i ljeto 1942. u samicama – ćelijama smrti, umorene su glađu i žeđu dvije skupine zatočenika.

U logor su dovođene i skupine Hrvatica koje su u početku bile zatočene u Kuli, a nakon osnivanja tzv. Hrvatskog ženskog logora, u proljeće 1942. zajedno s Muslimankama odvojene su od ostalih zatočenica, Srpkinja i Židovki.

Znatan broj zatočenih Hrvata bili su intelektualci.

Tako su se između ostalih među zatočenicima našli: Vladko Maček, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, književnici: Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević i Grgur Karlovčan; sveučilišni profesori: Antun Barac, Mirko Deančević, Ivo Ivančević, Marko Kostrenčić, Grga Novak, Fran Tućan; ravnatelj zagrebačke opere Krešimir Baranović, ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu Josip Badalić te mnogi drugi (pravnici, suci, političari itd.).

Među zatočenicima posebnu skupinu činili su komunisti i antifašisti, koji su bili aktivni u radu ilegalne logorske partijske organizacije i ekonomskih zajednica, dijeleći sudbinu ostalih zatočenika.