ŽIDOVI U KL JASENOVAC

Politika koju je ustaška vlast provodila po uzoru na nacističku Njemačku rezultirala je donošenjem rasnih zakona. Oni su prvenstveno bili usmjereni protiv Židova na području Nezavisne Države Hrvatske, legalizirajući progone i masovna ubojstva.

Prve skupine Židova dovedene su u jasenovački logor Krapje 23. kolovoza 1941. Bili su to preživjeli zatočenici iz ustaških logora na Pagu i u Gospiću. Sljedećih mjeseci u KL Jasenovac stižu transporti Židova iz gotovo svih krajeva NDH (Sarajevo, Tuzla, Zagreb...). Sve do kraja 1941. bili su najbrojniji zatočenici.

Najveća skupina židovskih žena i djece (njih između 2.400 i 3.200) dovedena je u logor III Ciglana Jasenovac nakon likvidacije logora Đakovo, početkom ljeta 1942.

Židovske općine nastojale su pružiti materijalnu (odjeća, hrana...) i drugu pomoć (molbe za otpust iz logora i sl.) svojim članovima - zatočenicima ustaških logora, ali je njihov uspjeh u tome bio privremen i djelomičan.

Zima 1941./1942. označila je početak formiranja prvih radnih skupina u logoru III Ciglana Jasenovac. U nekima od njih bilo je Židova zatočenika, jer su mnogi među njima imali tražena zanimanja (liječnici, obrtnici, umjetnici...). Židovi su bili u radnoj skupini zatočenika u unutarnjoj upravi logora, skladištima, kuhinji, bolnici itd. Od ukupno 22 logoraša raspoređena na rad u unutarnju (zatočeničku) upravu logora, u cjelokupnom razdoblju njegova trajanja, šestorica su bili Židovi.

U logoru IV Kožara (osnovanom u siječnju 1942. u mjestu Jasenovac) bilo je najviše Židova, vrsnih majstora u preradi i obradi kože. Prema različitim procjenama u jasenovačkim logorima stradalo je oko 11.000 do 18.000 Židova. Najviše njih (gotovo 90%) ubijeno je u masovnim likvidacijama tijekom 1941. i 1942.

Manji dio židovskih zatočenika bio je pušten na slobodu ili pomilovan. Većina preživjelih spasila se bijegom (ukupno 95) ili u razmjenama (nekoliko desetaka).